Građevinski sektor jedan je od najintenzivnijih korisnika prirodnih resursa i istovremeno jedan od najvećih proizvođača otpada. Iz toga razloga, kružne strategije poput dugotrajnosti (durability), održavanja (maintainability) te projektiranja za prilagodljivost (design for adaptability), otvaraju velike mogućnosti za poboljšanja. Općenito, zgrade treba promatrati kao „banke materijala“ koje čuvaju resurse za buduću upotrebu. Ovaj članak istražuje aspekte koji omogućuju usporavanje procesa starenja zgrada te smanjenje protoka neobnovljivih materijala i resursa.
Dugotrajnost zgrada
Dugotrajnost ne obuhvaća samo to koliko dugo traju materijali i elementi zgrade, ona se odnosi na sposobnost zgrade da tijekom vremena održava svoju funkcionalnost. To uključuje projektiranje zgrada koje mogu ostati funkcionalne dugi niz godina, smanjujući potrebu za zamjenama i količinu proizvedenog otpada. Produljenje životnog vijeka zgrade izravno smanjuje njezin ugljični otisak.
Pojmovi poput „projektiranog vijeka uporabe građevine“, često ne odražavaju stvarnu dugotrajnost, jer zgrade u praksi uglavnom znatno premašuju projektirani period (najčešće oko 50 godina). Povećanje dugotrajnosti uključuje i projektiranje za cijeli životni ciklus zgrade, odnosno predviđanje zastarijevanja i degradacije koja će se tijekom uporabe neizbježno događati.
Zastarijevanje zgrada proizlazi iz različitih čimbenika:
- fizički čimbenici – konstrukcija, materijali ili tehnički sustavi zgrade degradiraju uslijed uobičajenog trošenja, utjecaja okoliša (vlaga, vjetar, temperaturne oscilacije, sunčevo zračenje), te zbog lošeg odabira materijala, projektnih pogrešaka, nedovoljnog održavanja, preopterećenja ili nepravilnog korištenja,
- ekonomski čimbenici – profitabilnost i tržišna vrijednost ovise o dugoročnim troškovima pogona i održavanja te o tržišnoj atraktivnosti,
- funkcionalni čimbenici – sposobnost zgrade da izvršava svoju izvornu namjenu ili da se prilagodi novim funkcijama,
- tehnološki čimbenici – zgrada može biti fizički u dobrom stanju, ali ako nije prilagođena tehnološkim inovacijama (npr. liftovi, telekomunikacijske instalacije, kućna automatizacija), gubi konkurentnost u odnosu na novije objekte,
- društveni čimbenici – potrebe, navike i vrijednosti društva mijenjaju se tijekom vremena (npr. starenje stanovništva mijenja potrebe za određenim javnim sadržajima).
Poboljšanje održavanja i prilagodljivosti dvije su ključne strategije za usporavanje zastarijevanja zgrada.
Održavanje (maintainability)
Održavanje zgrade podrazumijeva njezino projektiranje tako da održavanje bude jednostavno, učinkovito i ekonomično. Ovaj pristup uključuje rano prepoznavanje mogućih oštećenja, kvarova ili problema kod građevnih elemenata već u fazi projektiranja, kod elemenata koji će tijekom uporabe zahtijevati intervencije u održavanju. Održavanje također uključuje i redovite inspekcije, popravke i zamjene elemenata. Korisnici zgrade moraju biti obaviješteni o potrebnim preventivnim mjerama održavanja.
Projektiranje za prilagodljivost (design for adaptability)
Projektiranje za prilagodljivost podrazumijeva predviđanje budućih potreba koje proizlaze iz demografskih i životnih promjena, klimatskih promjena, gospodarskih kretanja ili kulturnih transformacija.
Smjernice Level(s) indikatora 2.3 definiraju kako postići ciljeve prilagodljivosti kroz sljedeće aspekte:
- tlocrtna fleksibilnost – okvirna (stupno-gredna) konstrukcija umjesto nosivih zidova te veća međusobna udaljenost stupova omogućuju jednostavne prostorne preinake,
- prilagodljivost tehničkih sustava – pristupačni instalacijski kanali i veće visine etaža omogućuju fleksibilnije vođenje instalacija,
- varijabilna autonomija prostora – pojedini dijelovi zgrade mogu funkcionirati kao samostalne cjeline, poput poslovnog prostora ili prostora za najam.
ISO 20887:2021 – Projektiranje za demontažu i prilagodljivost
Ovaj međunarodni standard pomaže industriji u primjeni kružnih strategija kroz tri temeljna načela:
- Višenamjenost (Versatility)
Sposobnost brze prilagodbe različitim namjenama uz minimalne i reverzibilne promjene.
Primjer: prostor s pomičnim pregradama ili mobilnim namještajem koji se iz sportske dvorane može transformirati u dvoranu za događanja.
- Pretvorljivost (Convertibility)
Omogućuje znatnije funkcionalne promjene uz pretežno nekonstrukcijske intervencije, bez potrebe za većim zahvatima.
Primjer: uredske zgrade koje se lako prenamjenjuju u stambene prostore, prilagodba stanova za poboljšanu pristupačnost.
- Proširivost (Expandable design)
Sposobnost projektiranja objekta tako da se može relativno jednostavno dograditi u vertikalnom ili horizontalnom smjeru.
Primjer: povećanje nosivosti konstrukcije unaprijed, kako bi se omogućila buduća dogradnja dodatnih katova.
TOP CLeveR (Training and Outreach Programmes for a Circular and Level(s) based Revolution) LIFE je projekt usmjeren na osposobljavanje građevinskih stručnjaka i radnika za vještine potrebne za rješavanje izazova povezanih s ugljičnim emisijama tijekom životnog ciklusa zgrada te za primjenu kružnog pristupa kroz sve faze životnog vijeka zgrade. Projekt također podržava primjenu okvira Level(s) kod svih dionika u lancu vrijednosti. Više o projektu saznajte ovdje. Zapratite LinkedIn projekta.
Projekt je financiran sredstvima Europske unije iz programa LIFE22-CET, ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava br. 101121073. Iznesena stajališta i mišljenja pripadaju isključivo autorima i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili CINEA-e. Europska unija ni tijelo koje dodjeljuje sredstva ne mogu se smatrati odgovornima za navedeno.