Zagreb, 10. veljače 2016.
Izjava ministra Lovre Kuščevića
Prije svega koristim ovu prigodu da se zahvalim organizatoru Hrvatskom savjetu za zelenu gradnju na pozivu.
Hrvatska je relativno mala zemlja i površinom i po broju stanovnika te je naš utjecaj na globalna kretanja kada su u pitanju klimatske promjene, minimalan. Samim time je naš interes da se svijet ujedini oko odgovorne politike u odnosu na klimatske promjene veći.
Drago mi je što je i naš Hrvatski savjet za zelenu gradnju unutar Svjetskog savjeta za zelenu gradnju utjecao na to da je i na konferenciji o klimatskim promjenama u Parizu zgradarstvo dobilo značajno mjesto.
Hrvatska kao članica Europske unije ima obvezu provoditi politiku povećanja energetske učinkovitosti u zgradarstvu kroz smanjenje potrošnje energije i povećanje udjela korištenja obnovljivih izvora energije.
Naime, preko 40% od ukupne potrošnje energije u Hrvatskoj troši se u zgradama. Stvorili smo zakonodavni okvir te strateške i provedbene dokumente koje je potrebno razvijati dalje kako bi Hrvatska dosegla najviše standarde u Europskoj uniji.
Održivi razvoj, zeleno graditeljstvo i gospodarski rast ne isključuju jedno drugo. Naprotiv, oni su kompatibilni i danas sve više postaju prioritet u normi suvremenog društva i mjerilo standarda života i stanovanja.
Zelenu gradnju potrebno je kao temu nametnuti već kod planiranja i projektiranja, a Ministarstvo će svojom politikom ići upravo u tom smjeru.
U ovoj ćemo godini usvojiti „Program energetske obnove zgrada javnog sektora od 2016. do 2020.“ te „ Program poticanja gradnje novih i obnavljanja postojećih zgrada do standarda gotovo nulte energije.“
Veliki je potencijal građevinske industrije u Hrvatskoj kroz tehnološki razvoj tradicionalnih, ali i inovativnih, održivih građevnih proizvoda. Potrebno je povezati stručno znanje, investicijski potencijal i industrijsku proizvodnju kako bi se omogućio oporavak građevinskog sektora koji svojim realnim rastom i razvojem može doprinijeti rastu BDP-a i cjelokupnog gospodarstva.
Na kraju želim reći da je pitanje energetske učinkovitosti daleko šire od pitanja uštede energije i zaštite okoliša. Ono je primarno pitanje svijesti za odgovornost prema planetu na kojem živimo. Stoga smatram da je Pariški sporazum za Hrvatsku poticajan i da Hrvatska može hrabro i ambiciozno krenuti k ispunjenju ovih ciljeva.
