Izvor: Egradnja – Nataša Rožić Mikolašević, dipl. novinar 07.07.2026
Kvaliteta unutarnjeg okoliša i kako utječe na naše zdravlje, produktivnost i ugodu u prostoru
Budite se umorni i razdražljivi iako ste spavali osam sati? Živciraju vas zvukovi koraka susjeda u stanu iznad vas? Osjećate neobjašnjiv umor, pospanost i blagu glavobolju, a tek ste nekoliko sati u uredu? Oči su vam suhe i umorne dok radite? Bilo da živite i radite u starijoj zgradi, onoj energetski obnovljenoj ili u novogradnji, vjerojatno vam nešto od nabrojanog zvuči poznato.
Možda je do južine, sparnog ljetnog dana, vaše preopterećenosti obvezama… A možda je do plijesni u kutu zidova, loše izolacije, slabog osvjetljenja, nedovoljnog protoka zraka, ili možda svježe obojanog zida u sobi, novog komada namještaja koji ste nedavno kupili po povoljnoj cijeni?
Iako čak 90 % vremena provodimo u zatvorenim prostorima, o kvaliteti zraka, svjetla, zvuka i topline u našim domovima i uredima rijetko razmišljamo. Možda tek kad počnemo osjećati posljedice na vlastitoj koži i zdravlju. Pojedini nas prostori doslovno mogu učiniti bolesnima.
IEQ: Kvaliteta unutarnjeg okoliša: zdravlje unutar četiri zida
Kvaliteta unutarnjeg okoliša ili IEQ (Indoor Environment Quality) nije tek pomodna ideja, neki novi trend u uređenju interijera, već jedan od ključnih fokusa aktualne europske legislative i smjera u kojem se razvija nova gradnja.
Kroz revidiranu EU Direktivu o energetskim svojstvima zgrada (EPBD) pred države članice se postavljaju jasni i mjerljivi zahtjevi za zdravlje unutar naša četiri zida. Zgrade budućnosti nisu samo energetski učinkovite, već i zdrave za ljude koji ih koriste.
Što sve prostor u kojem boravimo čini zdravim, zašto vam energetska obnova ne jamči automatski i bolju kvalitetu unutarnjeg okoliša, je li obično otvaranje prozora dovoljno za ugodan i zdrav boravak u prostoru te kako EU zamišlja idealan zdravi prostor, odgovore smo potražili kod stručnjaka iz Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju, dipl. ing. građ. Marka Markića.
Što znači pojam „kvaliteta unutarnjeg okoliša“ i zašto je važna za nas kao korisnike prostora u kojima živimo i radimo?
Kvaliteta unutarnjeg okoliša (IEQ) označava uvjete u zgradi koji utječu na zdravlje, ugodu i dobrobit korisnika.
Oni su preduvjet ugodnog i zdravog boravka u prostoru, time i ključni element održivosti zgrada jer se zgrada koja nije zdrava i ugodna neće (dugo) koristiti.
Kako taj pojam više nije samo tema stručnih rasprava o ciljevima za budućnost, već postaje dio regulatornih zahtjeva, može se reći da se regulatorni okvir za zgrade širi prema održivijim i zdravijim zgradama te izlazi iz ograničavanja na zadovoljenje minimalnih tehničkih zahtjeva.
Što sve određuje kvalitetu unutarnjeg okoliša?
Dvije su glavne skupine parametara.
Prvu skupinu čine parametri koje neposredno osjećamo i koji izravno utječu na našu udobnost, koncentraciju i produktivnost. Među njima su toplinska udobnost, odnosno temperatura prostora, brzina strujanja zraka i razina vlage. Važan pokazatelj je i koncentracija ugljikovog dioksida (CO₂), čije povišene vrijednosti često povezujemo s osjećajem umora, pospanosti i smanjene koncentracije.
U ovu skupinu spada i vizualni komfor – količina dostupnog dnevnog svjetla, neugodni odbljesci te kvaliteta umjetne rasvjete – kao i akustična udobnost, odnosno razina buke kojoj smo izloženi, bilo da se prenosi zrakom ili kroz konstrukciju zgrade.
Drugu skupinu čine čimbenici koje često ne primjećujemo, ali mogu dugoročno utjecati na naše zdravlje. Među njima su radioaktivni plin radon, lebdeće čestice PM2.5, formaldehidi, lakohlapljivi organski spojevi (VOC), dušikov dioksid te različita biološka onečišćenja poput gljivica i plijesni.
Ovi se problemi često pojavljuju zbog lošeg građevinskog stanja zgrade, nedovoljne ventilacije ili izbora materijala koji otpuštaju štetne tvari, a njihov utjecaj na zdravlje može biti posebno značajan jer ih korisnici prostora najčešće ne mogu odmah prepoznati.
Važno je napomenuti da i elementi iz prve skupine poput vlage ili loše akustike s vremenom mogu ozbiljno ugroziti zdravlje. Ipak, budući da ih ljudski organizam brzo registrira i na njih reagira prije no što dođe do težih zdravstvenih problema, možemo ih kategorizirati kao elemente udobnosti.
Kako prepoznati loš IEQ? Što ga uzrokuje i kakav je njegov utjecaj na naše zdravlje, produktivnost i ugodu boravka u nekom prostor?
Loš IEQ prepoznaje se kroz neugodne ili nezdrave uvjete u prostoru: lošu toplinsku udobnost, slabu rasvjetu, zagušljiv zrak i osjećaj umora ili pospanosti, često uzrokovanu povišenim CO2.
Loš IEQ možete osjetiti svim svojim osjetilima, ali i prepoznati po zdravstvenim tegobama koji će se pojaviti nakon određenog vremena boravka u prostoriji, da bi se smanjile ili nestale kada izađete iz nje.
To je tzv. sindrom bolesne zgrade. Uzrok su najčešće loša ventilacija i visoka vlaga, što može dovesti i do pojave plijesni te oštećenja konstrukcije.
Poseban problem su onečišćenja koja ne možemo osjetiti ili ocijeniti kao negativne, poput hlapivih organskih spojeva, formaldehida i sitnih čestica (PM2.5 i PM10), a koja dugoročno štetno djeluju na zdravlje.
Formaldehidi i VOC-ovi dolaze iz građevinskih materijala, namještaja, boja, ljepila, plastike i sredstava za čišćenje, dok PM čestice često dolaze iz vanjskog zraka i prometa.
Kakvo je stvarno stanje u našim domovima i uredima? S obzirom na starost fonda zgrada u Hrvatskoj, gdje najčešće griješimo kada je riječ o kvaliteti unutarnjeg prostora, na kojim parametrima?
S obzirom na to da se IEQ vrlo rijetko planira i projektira u zgradama, teško je ocijeniti kolika je razina IEQ-u u postojećim zgradama, ali s obzirom na to da je loš IEQ lako prepoznatljiv korisnicima, može se reći da je IEQ uglavnom zadovoljavajuć u objektima koji se redovito koriste i održavaju, ali i da se nedostaci često „kompenziraju“ pojačanim grijanjem ili provjetravanjem pa i intervencijama kao što su bojanje zidova, impregnacijama kemijskim sredstvima i slično.
Najčešći problemi su:
- toplinski mostovi koji uzrokuju vlagu i plijesan,
- oštećenja na vanjskoj ovojnici,
- nedovoljno provjetravanje i „evakuacija“ vlage iz kuhinja i kupaonica,
- zadržana vlažnost u novogradnji zbog nedovoljnog isušivanja,
- visoke temperature zbog sve češćih toplinskih udara i valova,
- sve češće se javlja problem buke tehničkih sustava (npr. toplinskih pumpi i instalacija vodovoda i odvodnje), koji nije uvijek dovoljno obuhvaćen pri projektiranju.
Ako želimo optimalan IEQ, kakve materijale i tehnička rješenja trebamo ugrađivati?
Što se tiče materijala, regulatorni okvir EU osigurava da građevinski proizvodi s CE oznakom zadovoljavaju osnovne zahtjeve zaštite zdravlja. Ipak, pri odabiru treba obratiti pažnju na materijale s kojima korisnici dolaze u izravan kontakt, poput boja, podnih i zidnih obloga.
Preporučuje se birati proizvode na bazi vode i s niskim emisijama štetnih tvari. Potpuno izbjegavanje lakohlapivih spojeva nije realistično, ali je važno birati proizvode s provjerenim i što nižim emisijama, npr. ljepila, pločaste materijale i pur pjene za montažu stolarije s niskim udjelom formaldehida.
Što se tiče tehničkih rješenja, prilikom projektiranja potrebno je prepustiti stručnjacima odabir najboljih dostupnih tehnologija.
Jako je važna orijentacija prozora i balkona, uređenje okoliša, optimalna toplinska izolacija elemenata vanjske ovojnice, dobar odabir tehničkih sustava za grijanje, hlađenje i ventilaciju.
Je li energetski učinkovita zgrada ujedno i zdrava zgrada? Može li zgrada koju smo tek energetski obnovili ili u koju smo tek uselili istovremeno imati loš IEQ?
Energetski učinkovite zgrade često imaju bolju toplinsku ugodnost i manju vjerojatnost problema s toplinskim mostovima, što pozitivno utječe na IEQ.
Međutim, visoka energetska učinkovitost ne jamči automatski dobar IEQ. Problem se može pojaviti ako nije riješena ventilacija, osobito u dobro zabrtvljenim zgradama gdje se zrak ne izmjenjuje dovoljno. Sustavi mehaničke ventilacije s filtracijom mogu značajno poboljšati kvalitetu zraka, ali se u stambenim zgradama još uvijek rijetko primjenjuju, djelomično zbog cijene i prostornih zahtjeva.
Treba reći da nepostojanje sustava prisilne ventilacije ne znači da je IEQ loš.
Uz razvijenu svijest korisnika i poštivanje nekih osnovnih načela, prirodna ventilacija, odnosno ventilacija otvaranjem prozora može biti vrlo dobar način za osiguranje kvalitete unutarnjeg okoliša.
Kakve zahtjeve pred države članice, pa tako i Hrvatsku, stavlja EU u pogledu postizanja optimalne kvalitete unutarnjeg okoliša u gradnji novih zgrada?
Revidirana Direktiva o energetskim svojstvima zgrada (EPBD) stavlja snažan naglasak na IEQ i integrira ga u projektiranje, obnovu, certificiranje i korištenje zgrada.
Državama članicama se preporučuje definiranje zahtjeva za IEQ graničnih vrijednosti za pojedine parametre, kao i ključnih parametara koje je potrebno mjeriti i pratiti u zgradama, npr. CO₂, PM2.5, temperatura, vlažnost.
Energetski certifikati trebaju uključivati preporuke za poboljšanje IEQ-a, bolju izolaciju i zaštitu od pregrijavanja, učinkovitije sustave grijanja/hlađenja, ventilaciju s povratom topline, senzore i sustave upravljanja, filtraciju i pročišćavanje zraka… Uvode se i obveze ugradnje sustava za praćenje IEQ-a u nestambenim zgradama: do 2028. za javne zgrade, do 2030. za sve nestambene zgrade.
Kakve vrijednosti preporučuje EU za zdravu mikroklima jednog prostora?
Smjernica C/2025/6438, koju je Europska komisija donijela kao pomoć državama članicama u provedbi zahtjeva Direktive, preporučuje referentne vrijednosti za ključne pokazatelje kvalitete unutarnjeg okoliša (Indoor Environmental Quality – IEQ). Cilj ovih preporuka nije samo postići energetsku učinkovitost zgrada, već i osigurati zdrav, siguran i ugodan boravak korisnika.
Preporučene vrijednosti mogu se dodatno objasniti na sljedeći način:
- Operativna temperatura: 20–26 °C – predstavlja temperaturu koju korisnici stvarno osjećaju jer uzima u obzir temperaturu zraka i toplinsko zračenje okolnih površina. Održavanje temperature unutar ovog raspona doprinosi toplinskoj ugodi tijekom cijele godine.
- Relativna vlažnost: 25–60 % – preporučeni raspon smanjuje osjećaj suhoće zraka, ograničava mogućnost razvoja plijesni i mikroorganizama te doprinosi ugodnijem boravku u prostoru.
- Koncentracija CO₂: ≤ 1350 ppm iznad vanjske koncentracije – ugljikov dioksid koristi se kao pokazatelj učinkovitosti ventilacije. Niže koncentracije obično znače bolju izmjenu zraka, dok povišene razine mogu uzrokovati osjećaj zagušljivosti, umor i smanjenu koncentraciju.
- PM2.5: < 10 μg/m³ – PM2.5 označava vrlo sitne lebdeće čestice promjera manjeg od 2,5 mikrometara koje mogu prodrijeti duboko u dišni sustav. Održavanje njihove koncentracije ispod preporučene vrijednosti smanjuje rizik od štetnih učinaka na zdravlje.
- Stupanj ventilacije: ≥ 4 l/s po osobi – označava minimalnu količinu svježeg zraka koja bi trebala biti dovedena za svakog korisnika prostora kako bi se osigurala odgovarajuća kvaliteta zraka i uklonili onečišćivači nastali boravkom ljudi.
- Dnevno svjetlo: 300 lx na najmanje 50 % površine prostora – preporučena razina osvijetljenosti omogućuje ugodno obavljanje svakodnevnih aktivnosti uz prirodno svjetlo te smanjuje potrebu za umjetnom rasvjetom.
- Razina buke: ≤ 35–40 dB(A) u uredima i ≤ 30 dB(A) u spavaćim sobama – ograničavanje buke doprinosi boljoj koncentraciji, produktivnosti, kvaliteti odmora i općoj dobrobiti korisnika prostora.
Ove preporučene vrijednosti predstavljaju referentne ciljeve za projektiranje, obnovu i upravljanje zgradama. Njihova primjena omogućuje postizanje ravnoteže između energetske učinkovitosti i kvalitete unutarnjeg okoliša, čime se istodobno smanjuje potrošnja energije te poboljšava zdravlje, udobnost i produktivnost korisnika zgrade.
Tekst sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija